Bosanski i Hrvatski Srbi, istorijski su Vlasi

Dobrodošli na moj blog

28.06.2007.

"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile ..."

"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile ..."



Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rajko Veselinović i Toma Popović, poštena knjiga, ali naravno, strogo zabranjena za širu srpsku javnost. Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već im se daju svetosavske bajke.



U knjizi, srpski istoričari kažu da su 1636. godine postojali u hrvatskoj Krajini privilegovani i neprivilegovani "Srbi", oni pošteno navode što je u originalnom dokumentu, u kom vidimo da se radi samo o fantomskim "Srbima", riječ je naravno o potpuno drugom narodu. Naravno, te 1636. godine nikakvi Srbi u Hrvatskoj nijesu postojali.




Dakle, radilo se, NE o privilegovanim i neprivilegovanim Srbima, već o privilegovanim i neprivilegovanim Vlasima, to jest u IZVORU se nazivaju Privilegiati Valachi i Priuati Valachi.

Dakle, Vlaški Vojvoda Đurđe godine 1642. odgovara zagrebačkom biskupu na jedan njegov zahtjev. Srpski istoričari kažu za njega i za krajiške pravoslavce da su Srbi, međutim sam Vojvoda Đurđe ne misli tako već odgovara zagrebačkom biskupu:
"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile, nego se s nimi Kraine brane i podpiraju i oni su kakti jedan čit. I to dobro znate vaše gospodstvo, da smo jedna bratia, da oni ne mogu prez nas živi biti, kako ti ni mi prez nih.
Tako nemoite nas bantuvati ni burkati Kraine med sobom"
Dalje Vojvoda kaže:
"ja ne možem kraine deržati ar se ona hoće zadovoljiti i fantiti"

To su dakle ti srpski preci zapadno od Drine, koj nijesu bili Srbi, već Vlasi!

I u ovom IZVORU vidimo da tada nema, naravno, nikakvih Srba u Ugarskoj, u Krajini, nikakvi Srbi nijesu bili izbjegli u državu Ugarsku, u hrvatske krajeve i bosanske, radi se o pravoslavnim Vlasima koje je Vuk Karadžić u 19. vijeku proglasio, ćiribućiriba, za Srbe, jednim potezom pera u njegovom čuvenom tekstu
SRBI, SVI I SVUDA!

================================

28.06.2007.

Bajagi to bješe "SRPSKA" ZAJEDNICA , a u IZVORU stoji COMMUNITAS VALACHORUM! Srbi su samo fantazija, te 1630. godine u Ugarskoj!

Bajagi to bješe "SRPSKA" ZAJEDNICA , a u IZVORU stoji COMMUNITAS VALACHORUM!
Srbi su samo fantazija, te 1630. godine u Ugarskoj!



Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rajko Veselinović i Toma Popović, poštena knjiga, ali naravno, strogo zabranjena za širu srpsku javnost, Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već im se daju svetosavske bajke.



Poglavlje je zanimljivo nosi naziv SRPSKI STATUTI, naravno radi se o imaginarnim fantomskim Srbima, koji tada naravno nijesu, postojali u Ugarskoj, na teritoriji današnje Hrvatske i Bosne. U svim originalnim izvorima vidi se da je riječ o Vlasima.




Vidimo da srpski istoričari duhovito zovu Vlase Srbima, a u ugovoru (koji ipak pošteno prikazuju), je stojalo da se radi o Vlaškoj zajednici, ili opštini to jest o COMMUNITAS VALACHORUM
12 pravoslavaca koje je predvodio Maksim Predojević, 5. oktobra 1630. godine primilo je iz kraljevih ruku privilegie koje su dakle date njima pod VLAŠKIM IMENOM, još jednom VLAŠKOJ ZAJEDNICI, to jest COMMUNITAS VALACHORUM kako pošteno citiraju IZVOR ovi srpski istoričari jer ipak ne žele da se skroz ukake u svoje titule i naučni rad.

I u ovom IZVORU vidimo da tada nema, naravno, nikakvih Srba u Ugarskoj, u Krajini, nikakvi Srbi nijesu bili izbjegli u državu Ugarsku, u hrvatske krajeve, radi se o pravoslavnim Vlasima koje je Vuk Karadžić u 19. vijeku proglasio, ćiribućiriba, za Srbe, jednim potezom pera u njegovom čuvenom tekstu
SRBI, SVI I SVUDA!

 

========================================

26.06.2007.

"... Vlaški sinove k orsagu dobrovoljno pridadu."

Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka, poštena knjiga, ali naravno, strogo zabranjena za širu srpsku javnost, Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već im se daju svetosavske bajke.



Bila je neka odluka kraljevskog ugarskog suda, poslije te odluke krajiškim pravoslavnim Vlasima ponuđena je pogodba u sedam tačaka u vezi njihovog statusa.


Vidimo da srpski istoričari duhovito zovu Vlase Srbima, a u ugovoru koji ipak pošteno prikazuju je stojalo:

"... Vlaški sinove k orsagu dobrovoljno pridadu."
(Orsag na mađarskom znači DRŽAVA)


I u ovoj pogodbi, IZVORU vidimo da tada nema, naravno, nikakvih Srba u Ugarskoj, u Krajini ...  Nikakvi Srbi nijesu bili izbjegli u državu Ugarsku, u hrvatske krajeve, radi se o pravoslavnim Vlasima koje je Vuk Karadžić u 19. vijeku proglasio, ćiribućiriba, za Srbe, jednim potezom pera u njegovom čuvenom tekstu SRBI, SVI I SVUDA!

==========================================

24.06.2007.

Commissio Valachorum, commissio Valachica, commissio de negotio Valachorum

Commissio Valachorum, commissio Valachica, commissio de negotio Valachorum



Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka, poštena knjiga, ali naravno, strogo zabranjena za širu srpsku javnost, Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već im se daju svetosavske bajke.




Srpski istoričari u sljedećem isječku Vlasima tepaju da su Srbi, iako u izvornim dokumentima u tim vremenima, ne postoji nijedan jedini Srbin u tim krajevima.
Evo, srpski istoričari objašanjavaju kako je kralj Matija formirao kobajagi "srpsku" komisiju, koja se ustvari zvala Vlaška komisija!!!


Srpski istoričari dakle, kažu:

Quote:
Imajući u vidu sasvim porečna gledišta Srba krajišnika i slavonsko-hrvatskih staleža, kralj Matija II je u septembru 1615. odredio četvročlanu tzv. srpsku komisiju (Commissio Valachorum, commissio Valachica, commissio de negotio Valachorum) sa zadatkom da Srbe krajišnike potčini svetovnoj i crkvrnoj vlasteli na korist i opšte narodno dobro ...

Srpski istoričari koji su napisali ovu knjigu, duhovito, na Garašaninovski način, zovu ove Vlahe Srbima, ali pošteno navode što je stojalo u originalnim dokumentima, đe su naravno ti pravoslavni krajišnici nazivani Vlasima.
Ipak su ljudi potrošili godine i godine stječući znanja i titule, ne mogu a da ne navedu što je u originalnom dokumentu.
Recimo ima veljesrpskih istoričara kao što je bio Vladimir Ćorović, koji nikad ne navode što je u originalnom dokumentu, samo pletu svoje svetosavske bajke.
Eto, to vam je još jedan mali dokaz, od hiljada dokaza, ko su bili preci tih sadašnjih hrvatskih i bosanskih Srba.

Preci im nijesu bili Srbi, već pravoslavni Vlasi, etnički Vlasi.

=======================================

18.06.2007.

"Pounska krajina vlaški sinovi ...."

Vuk Karadžić je znao, ako misli da napravi naciju, da joj mora napraviti jedan jezik.
U momentu kad je Karadžić počeo da pravi jezik, pravoslavni Vlasi su pričali čakavicu i kajkavicu, niko se nije razumio sa Nišlijama, Vranjancima.
Iskreno vjerujem da su se sa teškoćama razumjeli i dukljanski Sloveni (Crnogorci, Dubrovčani, Hercegovci), sa Lalama i tako ...
Ćopko im je svima napravio jedinstven jezik, Hrvati su prihvatili taj jezik, nijesu nikada standardizovali neki svoj dijalekt, i tako su izgubili pravoslavne Ličane, Krajišnike, Dalmatince.
Naravno te procese pravljenja nacija ćopko je vidio u Beču, vidio je da se njemačka nacija pravi pomoću jedinstvenog jezika, vidio je da se talijanska nacija pravi pomoću jedinstvenog jezika (firentinskog), pa je ćopko samo iskopirao model.
Uložio je neizmjerni trud da napravi, konstruiše jezik, to jest da napravi naciju.
Isključivo, prvi cilj Vuka Karadžića bio je pravljenje srpske nacije, takozvana "reforma" jezika bila mu je samo sredstvo za pravljenje savremene srpske nacije.

Dakle,

Vuk Karadžić (ili naš omiljeni istorijski junak Ćopko!), bistro je, poseljački, zaključio NACIJA=JEZIK, to jest ćopko ovako razmišlja: "Ako napravim jedan jezik, napraviću jednu naciju".
Za rezone 19. vijeka, to je bilo OK, pa čak i za današnje rezone, ali mi u 21. vijeku znamo da NACIJA ne znači JEZIK, kao što je to bilo i prije 19. vijeka takvo shvatanje.

Dakle budalasti Hrvati nijesu standardizovali neki svoj dijalekt, čakavicu ili kajkavicu, prihvatili su Vukov jezik, i kad su u školama pravoslavni hrvatski Vlasi naučili Vukov jezik, Srbi su Hrvatima jednostavno iščupali iz narodnog bića Tesle, Martiće, Paspalje, Raškoviće, lako su ih osrbili.

Evo ključnog dogovora, đe je ćopavac izradio kao goveda Hrvate, i nagovorio ih da prihvate njegov model da bi napravili jedan veliki narod, naciju, problem je u tome što se nikada nijesu dogovorili kako će ta zajednička nacija da se zove, i kako će jezik da joj se zove!!!

Ćopko je kao brave izradio u ovom dogovoru/ugovoru predstavnike hrvatske elite:

Ivana Mažuranića, Frana Miklošića, Dimitrija Demetara, Vinka Pacela ...


Vjekovima su se pravoslavci u Hrvatskoj zvali Vlasima ili Morlacima (Crni Vlasi), jer su kao pravoslavni narod, sa baš takvim nazivom,  pristigli iz države Nemanjića.
U 19. vijeku pravoslavne Vlahe Hrvati su uspjeli da uvedu u svoju političku naciju, pravoslavci u Hrvatskoj su se deklarisali Hrvatima, ali bilo je kasno, zaboravili su izvorni hrvatski jezik, prvi put u istoriji Vranjanac i Kninjanin mogli su se razumjeti, mogli su se jasno razumjeti neki Pasuljkovć i neki Tesla, neki Desnica i neki Zablaćanski ... tako da je 1918. te pravoslavce kralj Aca pomoću religije i Vukovog jezika kralj Aca lako posrbio ...
Kao rezultat svega toga imamo sada da se taj junački Vlaški/Morlački narod koji je dao mnogo vitezova, pisaca, naučnika (u okviru AustoUgarske i hrvatske kulture) potuca skita i prosi po rajskoj zemlji Srbadiji ... i imamo beskrajno srećnu SPC kojoj je jedini cilj, vječni - svetosavčenje.

 

"Pounska krajina vlaški sinovi ..."

 

Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka, poštena knjiga, ali naravno strogo zabranjena za širu srpsku javnost, Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već svetosavske bajke.



5. jula 1596. godine pounski Vlasi obraćaju se nadvojvodi Ferdinandu III,  hoće da se bore protiv Turaka, ali kad oslobode neku zemlju od Turaka da im se daju povlastice, vjerska sloboda i zemlja.
Pismo pišu ćirilicom, pismo šalje, potpisuje, pravoslavni episkop i 12 vlaških knezova.

U komentarima, ovaj srpski naučnik njih zove Srbima, naravno da mora, jer bi ga u Beogradu zaklali da to ne učini, ali pošteno CITIRA riječi pravoslavnih Vlaha, koje sam MARKIRAO.
Ovi kobajagi Srbi, u pismu SAMI SEBE ZOVU VLASIMA.



Da ponovim što Vlasi pišu, u ovom pismu, ljeta gospodnjeg 1596:

"Pounska krajina vlaški sinovi ...." obraćaju se Ferdinandu III kao
"svih slovinskih i hrvatskih i primorskih krajina, štajerskih, karantanskih i svih zapadnih zemalja ..."
pa izražavaju radost zbog vijesti
"da hoćeš napridovati na ovu krainu pounsku ..." pozivaju ga da dođe i da će ga čekati
"nego li služiti poganim Turkom i viri prokletoga Muhameda otpadnika, ki nas popirau, i našu viru kršćenu i terau, da mi kršćenu krv prolivamo, a mi volimo nih krv prolivati nego li svoe vire kršćene"



Eto to su ti "Srbi", koji govore ikavicom, a sami sebe zovu Vlaškim sinovima!!!


Ima puno poštenih radova srpskih istoričara, oni mnoge narode i etničke grupe pretvaraju abrakabraka / ćiribućiriba - u Srbe, ali to su ipak pošteni radovi jer ti istoričari citiraju IZVORE.
Međutim, ono što se srpskoj naciji predstavlja kao istorija, to su samo svetosavske bajke.

Istorija je vrlo, vrlo, vrlo dug proces i jako komplikovan, moram da napišem ogroman predgovor da bi ljudima razjasnio ova čudesna dokumenta, potpuno neshvatljiva današnjoj novokomponovanoj srpskoj naciji, VUKOVIM SVETOSAVCIMA!

Tako je Vuk Karadžić iščupao iz hrvatskog narodnog bića ove pravoslavne Vlahe jer im je omogućio da se sporazumijevaju sa Čavoškim, Pasuljkovićima, Kokoreckovićima ... a ostalo je odradila Svetosavska crkva.
To je ćopko uspio, iz prostog razloga jer Hrvati nijesu standardizovali recimo čakavicu, ili kajkavicu.
Da su je standardizovali, ovi pravoslavni Vlasi bi to učili u školama, i ne bi se razmumjeli sa Beograđanima, Lalama, Nišlijama, Vranjancima ...
Pošto bi govorili različitim jezikom od pravoslavaca na istoku, smatrali bi se Hrvatima naravno, govorili bi hrvatskim jezikom (različitim od Vukovog) i smatrali bi se Hrvatima, prirodno i normalno.
Izradio ćopko hrvatsku elitu, ćopko - stari Dukljanin posrbljeni, iščupao drob Hrvatima i napravio im čudnovatu kifla državu-teritoriju!

Svetosavske bajke, jedine bajke na svijetu koje su proglašene za realnu istoriju!!!

=========================

15.06.2007.

Vlasi, ko su? Da vidimo stavove srpskih doktora nauka u, od srpske javnosti dobro ukrivenoj knjizi!

Vlasi, ko su?
Da vidimo stavove srpskih doktora nauka u, od srpske javnosti dobro ukrivenoj  knjizi!
Pošto se u svim povijesnim izvorima poslije 16. vijeka počinje u Bosni i Hrvatskoj srijetati termin Vlasi, i to pravoslavni Vlasi, ko su oni u stvari bili???


Benedikt Kuripečić, u svom putopisu iz 1530. kaže:

Quote:
Benedikt Kuripečić:
As early as 1530, when the Habsburg official and Slovene monk, Benedict Kuripesic traveled through Bosnia, he was able to report that the country was inhabited by three peoples - the Turks, who ruled "with great tyranny" over the Christians; "the old Bosnians, who are of the Roman Catholic faith"; and "Serbs, who call themselves Vlachs ... They came from Smederovo and Belgrade".

"da je Bosna nastanjena Turcima, starim Bošnjacima rimo-katolicima i Srbima KOJI SAMI SEBE ZOVU VLASIMA... Oni su došli iz Smedereva i Beograda"

Još tokom 15. vijeka na teritoriju Bosne i Hrvatske prebjegao je veliki broj naroda pred Turcima iz Srbije. U Srbiji su do tada živjeli uglavnom sebri/srbi i Vlasi.
Prema svjedočenju Kuripečića i svih drugih izvora iz tog vremena iz Srbije su pristigli Vlasi.
U srednjevjekovnoj Srbiji Vlasi i Srbi (sebri) su bili podijeljeni i zakonom cara Dušana koji ih je u njegovom zakonu jasno podvajao, čak je išao dotle da je zabranjivao da se Vlasi i Srbi (sebri) uzimaju među sobom.

Vlasi nijesu bili narod slovenskog porijekla.
Ko su Vlasi i njihov opis, daju srpski doktori istorijskih nauka u knjizi:


O porijeklu Vlaha i ko su oni, ovi srpski naučnici pišu vrlo pošteno, da bi na kraju istorijske Vlahe morali nekako, abrakadabra, da pretvore u Srbe.
Pošto je Morovlahe i Vlahe u Srbe pretvorio Vuk Karadžić u sljedećem tekstu
"Pa i sami Morlaci u Dalmaciji ... nijesu ništa drugo do Srbi ...."  čitava kasnija srpska poštena istoriografija morala je da se muka muči, kako da ih srpski istoričari nučno pretvore u Srbe, što je zaista beskrajno težak zadatak, jer su od ranog srednjeg vijeka uvijek u izvorima strogo razdvojeni Srbi i Vlasi!




Dakle, srpski istoričari naučno i pošteno kažu da su Vlasi:
"Ostaci romanizovanog starobalkanskog stanovništva, koje su doseljeni Sloveni razbili na mnoge oaze, veće ili manje, širom jugoistočne Evrope, potisnuli ih u planine i prinudili da se sklone u primorske gradove i na ostrva, izloženi su asimilaciji nejednakog djelovanja i trajanja ..."



Srpski istoričari ipak su potekli iz Garašaninove falsifikatorske istoriografske škole, Ilija Garašanin im je ovako dao uputstvo u svom tajnom programu za posrbljavanje Balkana:

------
"...Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg"...
Ilija Garašanin,
Načertanije (1844. g.)
------

Pošto su dobili uputstvo da prave "sposobne" i "pronicljive" istorije, a NE ISTINITE, srpski istoričari iz ove knjige abrakadaka, ćiribućiriba pretvaraju Vlahe u Srbe:
"Status Vlaha dobili su pretežno Srbi, koji su po njemu ČESTO nazivani u izvorima RAZNOG porijekla, Vlaško i srpsko ime postali su sinonimi" ?!?!?!

Pošto su pretvorili, abrakadabra Vlahe u Srbe, tri srpska doktora nauka, odmah se u sljedećoj rečenici popravljaju, da ne bi pljunuli na svoje diplome, na svoje radove i svoje godine i godine provedene po arhivama širom Evrope, oni sad opet mijenjaju stav, vjerovatno malo ljuti na Garašanina i njegovu direktivu, pa vele:
"Sasvim je prepoznatljivo kad se pod nazivom Vlah podrazumijeva poseban narod, ili etnička grupa romanskog porijekla" !!!

Sad su Vlasi opet Vlasi, različiti od Slovena-Srba, iako su već nekako uspjeli ovi srpski doktori nauka, da pretvore Vlahe u Srbe!!!

Sve u svemu knjiga koju su napisali doktori istorijskih nauka Radovan Samardžić, Rajko Veselinović, Toma Popović je vrlo poštena, jer navodi citate iz IZVORA, iz starih dokumenata, tako da imamo uvid što u originalnim IZVORIMA piše.
Citati iz originalnih IZVORA su kod Srba strogo zabranjeni u javnosti, mogu se naći samo u ovako jakim naučnim radovima.
Prosto je nemoguće, to jest za to bi se po Srbiji klalo i ubijalo, da neko pokuša da u srpske udžbenike ubaci originalne CITATE iz starih dokumenata, đe preci današnjih Srba sami sebe Vlasima nazivaju, ili da se tako neki originalni stari dokument pojavi u srpskim medijima.
U udžbenicima i srpskim medijima nije dozvoljeno ikada, i na jednom jedinom mjestu nazvati pretke ovih današnjih Srba Morlacima ili Vlasima, kako su oni sami sebe zvali. U
 srpskoj javnosti dozvoljeno je samo te Morlake i Vlahe pretvoriti, preimenovati u Srbe, i tako ih zvati.
U srpskoj javnosti dozvoljeno je prikazivanje samo komadića istine, puna istina je strogo zabranjena kod Srba.

Dalje, iz knjige, Dubrovčanin Jaketa Palmotić opisuje smotru koju je na sarajevskom polju napravio bosanski paša, neposredno poslije katastrofalnog zemljotresa koji je razorio Dubrovnik 6. aprila 1667. Bosanski paša je tada izvršio smotru vojske koja je trebala da krene ka jugu, u vojsci je bilo i Vlaha.

Pošto su ispred paše projezdili najviđeniji junaci sa svojim odredima, pa je na kraju prošla i komora, za povorkom konja, mazgi i kamila, otisnula se čudna masa

Iz planina kojijeh slijede
Njeke vlaške lupežine
Kojijeh mnoštvo na plijen grede,
dubrovačke u krajine
Oružje je njih tojaga,
divlje srce praća i kami,
I kamena tvrda snaga
U kamenijem svijem stranami
Kako divlje koze skaču,
I po grmu svud se veru;
Bosom nogom plešu draču
I njom mesa ne oderu.
Crna 'e zemlja njima postelja,
a uzglavje kami tvrdi;
Neznanoga jedu zelja;
Ko medvjedi svi su grdi.
Trpeći su u nevolji,
Lastan svaki trud imaju,
i za to su svi najbolji
da gradove potkopaju
Dalje srpski istoričari kažu:
"Stanovništvo u zaleđu mletačkih posjeda u Dalmaciji i Boki Kotorskoj nazvano je Morlacima ("Crnim Vlasima"), a njihova zemlja Morlačkom (ital. - Morlachia).

I na kraju spektakularno priznanje iz knjige izašle 1994. u Beogradu, knjige koju su potpisala tri srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rako Veselinović i Toma Popović:

"Nisu se Srbi u novije doba, bez napora vratili svome istinskom imenu"
Imamo jasno priznaje tri srpska doktora istorijskih nauka, da ovi sadašnji Srbi zapadno od Tara-Drina, od skora nose ime Srbin!!!

<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
20773

Powered by Blogger.ba